Sanjarenje

Pretres kuce Mladica

— Autor masta @ 18:43

Jasno mi je da ova drzava smatra svoje gradjane veoma naivnim, ali da je Hag ili Evropa toliko naivna da ne prozre sta se krije iza ovih pretresa, cisto sumljam. Sam Dacic je u izjavi rekao kako su pretresi najavljeni, pa ako su najavljeni zar su mislili da ce ipak naci neki dokaz. Ne, napraotiv, nije ovo pritisak ni na porodicu Mladic, kao i na finansijere, vec cisto da ispadne kako nesto rade povodom potrage, ustvari ovo je cista kamuflaza. Zanimljivo je kako radikali, takodje ucestvuju u ovoj prevari i daju akcenat pogresnim stvarima, upravo kako Vrh i zeli. Sve mi je to bas sumljivo. Verujem, cvrsto, da vecina iz vlade ali i vecina i iz radikala znaju gde je Mladic. Ipak, mimo svih odugvalcenja, i pokusaja da se dobije vreme (sto je po meni donekle za pohvalu), ne verujem da ce se ista promeniti, i da cemo u svakom slucaju morati da predamo preostala dva optuzenika. Cela Srbija, stoji da to nije pravedno, ali politika nikada takva nije ni bila, pa je vreme i da se suocimo sa tim, ma kog politickog opredeljenja bili.


Poezija

— Autor masta @ 17:21

   

Potreba

 

Punokrvna mi ljubav

stišaj ne spoznaje.

Beži mi se često...

Al kud ja,tu i žagor nejasni.

Neveselo se tuga gordosti obećala,

U sumraku se nevesta razgolitila,

Te se kroz pesmu oličuje.

 

Da šum šapat dobije,

Pa da u bekstvu, razigrani,

Kršnu mi boju podarite.

Da smoči se strast

Raspletena, u moju paletu

I ostanete zauvek neodati.

 

Da mi je da vas znam

Dok bežim od smisla,

Rasterana na nekoliko strana.

U sumrak,neohrabrena,

Kad negde, pod plavom,

Vaš prozorski smeh

                      Četvrtasti mi svet nadgleda.              

 

 

Pokajanje

Zaboravila sam, oprosti,

Tišinu u sebi ,negde usput...

Iz mahune ,učaurena,

Nekad i da izmigoljim,

Da se savijem i kriknem,

I pustm, i tebe pustim

Oprosti...

Zaboravila sam...

Da budem Kabir svojih reči,

U košnici, u jatu,

Da se opirem u duši,

U crkvi sećanja da klečim,

I budem uz tebe kad se sve ruši,

Oprosti...

 

 

Poslednji čin

 

Ako noćas zavrištim

Pred tvojim klesanim likom,

Vučijim krikom

Ako te probudim,

Napravim oluju, sudarim oblake,

U tvom prizoru nepomičnom,

Gde se i dvorske lude

Kikoću tiho:

Dodirnućeš me,

Otećeš me,

Hoćeš li zaplakati,

Moja najlepša sliko?  

                                        

Je li to ljubav?

 

Pod plaštom svesti, srce vam se jarca.

Na jeziku vam zlatno odelo.

Nevinost mi u četiri zida..

Odškrinute ruke za lepog konjanika,

A kratke mi reči za zube zapadaju.

Danju sam prosjak,noću dajem dato.

 

Je li to ljubav?

 

Pijani se dvorjani u ludilu izrekoše,

Kad shvatiše da više nemaju kud.

Razjarila se krilata samoća

A ja vrištim:

Rođeno moje!

Milo moje!

Moja svetlosti!

Je li to ljubav?

 

Kad tiha mi pamet umiruje dane,

I osetim kada kiša zamiriše,

Ja dozivam tiho da još bude tiše

Da zamenim one reči ustajale.

Pesma mi znojava,sa ruba tihe patnje,

U večnu slobodu tada odleprša,

 A misao divlja u meni ostaje,

Šta je to za nas, smrtnike,

Ljubav?

     M.R.


Powered by blog.rs